"PREKO 20.000 LJUDI KOJI TE NE VOLE, NIJE PRIJATNO" Sa 20 godina je ostvario san, već je prošao kroz fudbalski "pakao" i učio od onih najboljih!
Iako je tek pre nešto više od mesec dana proslavio 21. rođendan, oni koji Lazara Kaličanina gledaju sa tribina ili preko malih ekrana, pomislili bi da ovaj momak poseduje mnogo deblji staž između stativa nego onaj koji zapravo ima. Mladi čuvar mreže Čukaričkog se upravo tako i ponaša na gol-liniji, zrelo, bez straha i sa ogromnom dozom samopouzdanja, što njegovim saigračima iz poslednje linije, ali i celom timu predstavlja maksimalnu sigurnost. Lazar je u sezoni na koju je nedavno spuštena zavesa uspeo da potvrdi potencijal koji je u njemu prepoznat još u omladinskim selekcijama, a kao šlag na tortu i kruna svega toga došao je poziv Dragana Stojkovića Piksija da se priključi A selekciji naše reprezentacije u okviru kvalifikacionog ciklusa za Svetsko prvenstvo.
Letnje pripreme na Bledu dočekao je sa jasno postavljenim ciljevima, a u razgovoru za naš portal Kaličanin se dotakao raznih tema, sa fokusom na obavljen posao prošle sezone i koliko mu znači prvi poziv u A reprezentaciju Srbije, dok je svoju pažnju posvetio i svom starijem drugaru Đorđu Petroviću, jednim od naših najboljih golmana, čiji put vidi kao inspiraciju i motiv da svakim danom sve više i više napreduje.
- Na Bledu je odlično. Vredno radimo, atmosfera je sjajna i ubeđen sam da idemo u dobrom pravcu. Ovde sam četvrti put, fantastično je kao i svake godine, zato se i vraćamo na Bled. Hotel, teren, usluga, hrana, sve je na vrhunskom nivou. Došlo je par novih pojačanja, dvojica su ostala Beogradu da rade jer im viza još uvek nije stigla, a ovi novi momci koji su sa nama sjajno su se uklopili - rekao nam je Lazar na početku razgovora.
Brđani su do momenta u kom je rađen ovaj intervju odigrali dve prijateljske utakmice u Sloveniji, a učinak je maksimalan, upisano je isto toliko trijumfa. Tim Milana Lešnjaka je najpre pobedio Koper minimalnim rezultatom 1:0, a onda i Celje sa 2:1. Mečevi ovakvog tipa imaju svrhu, osim uvežbavanja taktike, služe i za izgradnju karaktera i pobedničkog mentaliteta.
- Znače nam te pobede za samopouzdanje, pogotovo zbog prošle sezone. Zato sada pokušavamo da stvorimo pobednički mentalitet i sa njim uđemo u prvenstvo, i nadamo se da ćemo naredne sezone ostvariti mnogo bolje rezultate nego što je to bilo prošle sezone.
Osvrnuo se mladi čuvar mreže na sezonu koja je ostala iza nas, u kojoj je Čukarički rezultatski poklekao, s ozbirom da je fudbalska javnost u Srbiji godinama unazad navikla na bolje rezultate ovog tima.
- Čukarički je poslednjih nekoliko godina bio ozbiljan konkurent u samom vrhu tabele. Bili smo u plej-ofu, borili se za Evropu, a igrali smo i grupnu fazu Lige konferencija. Zbog svega toga, može da se kaže da je sezona iza nas bila neuspešna, ali Bože zdravlja mislim da ćemo naredne sezone uspeti da se vratimo u vrh, mi ne sumnjamo u to. Imali smo dosta problema, lako izubljenih bodova, nedostatak povređenih igrača... Zbog svega toga je usledila serija negativnih rezultata, ali sve je to iskustvo koje će nam značiti u budućnosti.
Čukarički je plej-aut fazu okončao na prvom mestu, ekipu je u samom finišu sezone, što se ispostavilo i najvažnijem, uspeo da preporodi Milan Lešnjak, stručnjak koji je na klupi Brđana zamenio Marka Savića.
- Trener je uspeo da nas razmrda i vrati na svoje mesto. Završili smo prvi u plej-autu što pokazaje da imamo kvalitet, sad igramo dobro i u prijateljskim utakmicama. Nek se nastavi u ovom ritmu i sve će biti kako treba - kazao je Kaličanin, pa se prisetio svojih početaka na Banovom brdu, a njegova šansa je usledila nakon odlaska Đorđa Petrovića:
- Tad sam krenuo da branim u prijateljskim utakmicama. Počeo sam da dobijam neku šansu. Kad sam se priključio prvom timu tu su bili Đorđe Petrović, Nemanja Belić i Novak Mićović. Značili su mi njihovi saveti. Gledao sam ih kako rade i sve sam upijao. Branio sam na dosta utakmica, imao sam tu čast da u Kupu budem i kapiten, što je ogromna privilegija za mladog igrača.
Iako je tako mlad postao nezamenjiv na gol liniji, Kaličanin se bez poteškoća nosi s pritiskom, a očekivanja koje je dobio od stručnog štaba, nada se da je opravdao na najbolji mogući način.
- Odgovornost uvek postoji, ali smatram da sam dorastao tome. Bio sam na pozajmici ranije, ovo mi je treća sezona u seniorskom fudbalu. Postoji jedna doza pritiska, ali to normalna stvar i uspevam da se izborim sa tim. Drago mi je što sam dobio veliku šansu prošle godine i ja se nadam da sam opravdao očekivanja.
Fudbalskoj javnosti u Srbiji, a i šire, ime Đorđe Petrović je dobro poznato. Golman koji je ponikao u Čukaričkom, krenuo je sa Banovog brda i stigao do dalekog Londona, gde je obukao dres Čelsija. Mnogi sada Lazara porede sa starijim kolegom, što njemu svakako laska, ali ne stvara dodatni pritisak.
- Nije mi to pritisak. Ja Đoleta poznajem i voleo bih da imam ono što on ima u ovom momentu, takva karijera. Prija mi, lepo je čuti kada te neko poredi sa njim. Ipak je on vrhunski golman, golman Čelsija koji sada brani u Strazburu, proglašen je za jednog od najboljih golmana Evrope i po nekim parametrima je u samom vrhu - sipao je Kaličanin hvale na račun Petrovića, a sa momkom uz kog je stasavao na Brdu i dalje je u kontaktu:
- Jesam, čujemo se s vremena na vreme. Sad smo imali priliku da se vidimo, bili smo zajedno u reprezentaciji i mnogo mi je drago zbog toga.
Bitnu ulogu u sazrevanju i napredovanju ovog 21-godišnjeg momka ima Oliver Kovačević, trener golmana u Čukaričkom.
- Oliver je fantastičan čovek i trener. Imao je veliki uticaj na sve nas, sjajan je pedagog i ume da radi sa mladim golmanima. Uživam da radim sa njim. Mnogo pričamo i o stvarima koje nemaju veze sa fudbalom, od njega može mnogo da se nauči.
Kao grom iz vedra neba, dok se sa svojim vršnjacima iz nacionalnog tima spremao za meč sa Bugarskom, stigao je poziv koji mnogi čekaju čitav život. Poziv u A reprezentaciju.
- Ostvarenje sna. To je došlo odjednom, neočekivano. U tom momentu sam bio sa mladom reprezentacijom, nekoliko dana smo bili u Pazovi i čekala nas je utakmica sa Bugarskom u Leskovcu. Selektor Kolarov mi je prišao i rekao da je plan da budem sa njima do te utakmice, da branim tad i da se selim u A reprezentaciju. Nisam očekivao poziv, imam 21. godinu, nije mi ni u malom mozgu bilo da će se to desiti.
Morao je zbog toga da časti saigrače iz Čukaričkog, nije ih vodio na ručak, ali je isti "doneo" na stadion.
- Jesam, morao sam da častim, čim sam se vratio na prvi trening! Ja sam se priključio malo kasnije, oni su krenuli 11. a ja sam došao 16. Nisam ih vodio na ručak, ali sam im ručak doneo na stadion, da se ne muče - rekao je Kaličanin kroz osmeh, pa otkrio kako se snašao u nečemu o čemu je maštao kao mali, to iskustvo iz A reprezentacije nikada neće zaboraviti:
- Sve je bilo novo, potpuno drugačije. Oko tebe igrači koji igraju na najvećem mogućem nivou. Nezamislivo je nekako. Svi ti ljudi koje sam gledao na televizoru, sada sa njima ručam, treniram, delim svlačionicu. Bilo mi je nezgodno u početku dok nisam ušao u šemu, ali sam se privikao. Sve su to vrhunski momci, nemam reči, stvarno sam oduševljen...
Piksijev poziv nije "pao s neba", već je usledio kao nagrada za sezonu u kojoj je briljirao.
- Mislim da taj poziv došao zasluženo. Imam sjajnu sezonu iza sebe, branio sam na 16 utakmica, imao sedam "klin šitova". Znači dosta za samopouudranje, o iskustvu da ne pričam. Tu su Đole, Roske... Radiš, pričaš sa njima. To je mnogo veći nivo koji znači i može da ti pomogne u svakom mogućem smislu.
Otkrio nam je Kaličanin o čemu je razgovarao sa selektorom naše reprezentacije, Draganom Stojkovićem Piksijem.
- Kad sam stigao na upoznavanje rekao mi je da znam zašto sam ovde. Da radim ono što najbolje znam i da sam zato tu, sve ostalo ćemo na terenu. Pričali smo oko nekih taktičkih stvari.
A onda, izlazak na zagrevanje, stadion "Air Albania", preko 20.000 nalektrisanih domaćih navijača u Albaniji... Atmosfera paklena, sve i svašta doleće sa tribina, a u njegovoj glavi fokus je jasan - da se što bolje zagreje kolega, koji je nešto više od dva sata kasnije postao apsolutni heroj Orlova.
- Uf, prvi put da se susrećem sa tim. Preko 20.000 ljudi koji te ne vole, nije prijatno, sve mi je bilo čudno. Euforija je bila ogromna. Trema nije postojala, svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali da krene utakmica. Letele su flaše, kovanice, šta god su dohvatili... Nije uspelo da me poremeti, imao sam maksimalan fokus za zagrevanje. Hteli smo da zagrejemo Đoleta što bolje, a u tome smo uspeli što se ispostavilo kasnije, Đole je odbranio penal i sačuvao bodove - prisetio se Lazar te utakmice, pa priznao da li isti poziv očekuje i nešto kasnije:
- U nekoj budućnosti sigurno da. Sad ne znam koliko je to realno. Imao sam, kako da kaže, tu sreću u nesreći da su Rajko i Aca povređeni, pa se oslobodilo mesto, tako se namestili. Ja im želim što brži i bolji oporavak, i da se vrate još bolji.
Ne zna gde će ga put odvesti, ali ne žuri nigde, veruje u strpljiv i pametan rad, a na Banovom brdu ima sve što mu je potrebno da izraste u vrhunskog golmana.
- Najvažnije mi je da ostanem ovde, da branim i steknem status prvog golmana. Želim da skupim iskustvo, minutažu i taj kontinuitet koji je prekpotreban nama mladim igračima. Voleo bih sledeće godine da završimo u prve četiri ekipe, da izborimo Evropu i što dalje doguramo u Kupu. Mislim da sa novim pojačanjima imamo kvalitet i siguran sam da ćemo to pokazati - poentirao je Kaličanin na kraju razgovora.